Teolept I Carigradski

Teolept I
vaseljenski patrijarh Carigrada
CrkvaVaseljenska patrijaršija
Postavljensredina 1513
Stolovanje završilodecembar 1522
PrethodnikPahomije I
NasljednikJeremija I
Lični detalji
Smrtdecembar 1522

Teolept I (grčki: Θεόληπτος Α΄; ? - decembar 1522) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1513. do 1522.[1]

Život

Teolept je bio porijeklom sa Krete i Epira te je živio kao monah zajedno sa budućim Pahomijem I, koji ga je tokom stolovanja imenovao mitropolitom Janjine.[2] Kada je Pahomije umro uslijed trovanja, Teolept je smjesta otišao u Jedrene gdje je stekao naklnost sultana Selima I.[3]:199 Nakon što je isplaćena uobičajena tarifa za imenovanje, sultan ga je postavio za carigradskog patrijarha. Poslije toga je Teolept otišao u Carigrad gdje je formalno izabran i ustoličen sredinom 1513.[4]

Njegov pokrovitelj Selim I je umro u septembru 1520. godine, te je Teoleptov položaj zbog toga oslabljen. Tada su se počele javljati prve glasine o njegovom nemoralnom privatnom životu. Sveti sinod je odlučio da mu se treba suditi, ali prije nego što je suđenje formalno završilo, Teolept je u septembru 1522. umro.[5]

Stolovanje

Zahvaljujući osmansko-mamelučkom ratu moć vaseljenskih patrijarha je ojačala, s obzirom da je Selim pod svoju vlast stavio Siriju, Palestinu i Egipat, [3]:176-7 te su se patrijaršije u Aleksandriji, Antiohiji i Jeruzalemu našle pod vlašću Osmanskog Carstvu. Iako su patrijaršije sačuvale svoju autokefalnost, bile su de facto pod uticajem vaseljenskog patrijarha, koji je bio blizak sultanu i bio njegov zamjenik kao vladar pravoslavnih kršćana u Carstvu prema sistemu mileta. Ovaj uticaj Carigrada se dodatno pojačao tokom sljedećih vijekova, posebno u sferi imenovanja. Nakon što su Palestina i Jerzualem 1517. godine pali pod vlast Selima, Teolept je od sultana ishodio pravo da održava crkvu Svetog groba.[2]

Teolept je od 1516. održavao dobre odnose sa velikim moskovskim knezom Vasilijem III, čija je majka bila nećaka posljednjeg bizantskog cara Konstantina XI. Velika Kneževina Moskva je u to vrijeme postala najmoćnija nezavisna pravoslavna država. Godine 1518. Teolept je u Rusiju poslao učenjaka Maksima Grka.[3]:327

Oko 1520. godine sultan Selim, koji je dugo priželjkivao da se svi kršćani preobrate na islam, naredio je da se sve kršćanske crkve preuzmu jer nije bilo firmana koji bi ih zaštitio. Teolept je, međutim, iskoristio svoje dobre donose sa sultanom, ali i usluge pravnika po imenu Ksenakis, te se uspješno odupro naredbi, i to tako da je uvjerio sultana da su se carigradske crkve predale za vrijeme pada Carigrada 1453. godine te bile pošteđene za kršćansku službu. Iako se nijedan firman nije mogao poslati kao dokaz uslijed požara u Patrijaršiji, tri stara janjičara koja su bila očevici događaja iz 1453. godine, su se na Kuran zakleli da je postojao te im je sultan povjerovao.[3]:189

Teolept je kao patrijarh također reorganizirao eparhije u Jedrenama, Samosu i Vlaškoj.[2]

Izvori

  1. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  2. 2,0 2,1 2,2 „Theoliptos I”. Ecumenical Patriarchate. Pristupljeno 23 August 2011. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  4. B.G.Niebuhr, I.Bekker, ur. (1849) [1584]. „Historia Politica et Patriarchica Constantinopoleos”. Corpus scriptorum historiae byzantinae, Volume 49. Bonn. str. 151–2. (la)
  5. R. Janin (1956). „Costantinople, Patriarcat grec”. Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 13. Paris: Letouzey et Ané. 677. (fr)

Vanjske veze

  • Historia politica et patriarchica Constantinopoleos, Cap XVIII: P. Theoleptus, (trans. Martin Crusius, 1584) (el) i (la)
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe