Ivo Vitić

Ivan (Ivo, Đovani) Vitić (Šibenik, 21. veljače 1917. - Zagreb, 21. prosinca 1986.), hrvatski arhitekt. Vitić jedan od stvaratelja hrvatske poslijeratne moderne, autor čijim su se djelima inspirirali mnoge generacije arhitekata i studenata arhitekture sve do današnjih dana. Kao arhitekt, Vitić je izveo više od stotinu građevina.^[1]

Potjecao je iz ugledne brodarske obitelji. Otac, austrougarski natporučnik, umro je kad je Ivanova majka bila u šestom mjesecu trudnoće. Izbačen je iz šibenske gimnazije zbog prepisivanja pa je srednju školu morao završiti u privatnoj školi u Sinju. Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu, nakon čega je od 1941. do 1943. radio kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik Alfreda Albinija.Od 1945. do 1946. godine radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim je prešao u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod; od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ. Od 1951. do 1965. godine vodio Projektni biro „Vitić” (kasnije poznat pod imenom „AB 17”), bio je prvi gotovo potpuno privatni arhitektonski biro, u to vrijeme rijetkost među državnim poduzećima. Vitića se često navodi kao jednoga od glavnih socijalističkih, "režimskih" arhitekata, ali manje je poznato da je već krajem 50-ih vratio partijsku knjižicu, zbog slobodnijeg privatnog života.^[2]

Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, školu u Šibeniku, Pionirski grad (danas Grad Mladih) u Zagrebu, stambene zgrade u Zadru, motele Sljeme u Biogradu, Trogiru i Rijeci, Domove JNA u Šibeniku, Splitu, Komiži. Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni naziv Zgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica.^[2] Po urbanoj dispoziciji i oblikovanju te stambenoj tipologiji ističe se njegov stambeni sklop na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice u Zagrebu (1958).^[3] Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova (Zadar, Šibenik, Komiža, Split). Primjenjivao je kolorirani dijagram (što je utjecaj grupa De Stijl) na pročeljima zgrada u Laginjinoj ulici u Zagrebu, kao i na hotelu Jadran u Šibeniku. Bavio se regulacijom povijesnih dijelova gradova (obala u Šibeniku, Frankopanska ulica u Zagrebu, središte Mostara i Zadra).

Galerija

• 
  Stambena zgrada na križanju Laginjine i Vojnovićeve ulice, Zagreb (1958.)
• 
  Vitićev Hotel Jadran 1963.
• 
  Knjižnica u Šibeniku (bivši Dom JNA, 1961.)
• 
  Kockica, Zagreb (1968.)

Izvori

Vanjske veze

• Arhitektura br. 217: Ivo Vitić Arhivirano 2014-05-04 na Wayback Machine-u, Udruženje hrvatskih arhitekata
• Igor Brešan: Trogir će priznati Ivana Vitića, Slobodna Dalmacija, 13. siječnja 2014.

Ivo Vitić na Wikimedijinoj ostavi